Lijeno nedjeljno jutro. Vec smo se navikli na rijećku kišu kada inaće sunačan grad postane tmuran i siv. U planu je bio uspon na Hahliće ali eto...Vrijeme.
Ideje su padale – Delnice i klizanje. Ne može, hokejaška
utakmica. Kino – ne, ne, treba nam priroda. Platak – tamo smo bili milijon i
jedan put! Kamačnik. Da, može! Uvijek nam je pobjegao, a u planu je bio jedno 5
puta. A kako svi mi volimo šumske šetnje smo se odmah složili.
Nakon što smo ukrcali u auto svu dječurliju u punoj
opremi (gojzerice, kape, šal, rukavice,..) krenuli smo put kanjona Kamačnik.
Kanjon Kamačnik je zaštićeni krajolik nadomak Vrbovskog
kroz kojeg potjeće istoimena rijećica. Mi smo krenuli autom a još bolja
varijanta je vlak. Vlak na pruzi Zagreb-Rijeka stoji svega par metara od ulaza u
sam kanjon, a vožnja vlakom je današnjoj djeci više iznimka nego pravlo. I zato
pravi doživljaj. Kroz sutjesku je g.1961 proveden pješački put, pun mostiča i
galerija. Put je lijpo održavan ali svejedno, nemojte baš u visokim podpeticama
;-). Šetnica mjeri oko 3 kilometra u
jednom smjeru, ravnija je, tako da mogu komotno i manja djeca uz našu pomoč. Nije primjerena za kolica pa bolje da uzmete planinarski ruksak ili neku nosiljku za vašeg manje spretnog hodača ili nehodača.
Mi smo došli iz smjera Rijeke, dostup je lijepo označen,
tako da gubljene nije potrebno. U Vrbovskom nas je dočekalo sunce, što je
nakon kiše u Rijeci bilo lijepo iznenađenje. I naravno da je odmah krenulo na
mene – pa šta smo trebali uzimati sve te kape i rukavice. Ali eto, nikada se
nezna ;-).
Na ulazu u kanjon je parking, tako smo parkirali svoje
vozilo i put pod noge. Ulaz je 10 kuna, što i nije nešto prestrašno. Na samom ulazu
je i restoran, pa kao ogladnite nemate brige. Mi smo bili opremljeni
sendvičima, a na povratku smo svratili na pizzu Kod Furmana u Vratima prije
Fužina.
Odmah nakon ulazu (uz restoran) djecu doćeka jedan maleni
a lijep parkić. Naravno da ga je potrebno ispobati, nema veze što je sve mokro
:-/. Šetnica je bila prazna, što i nije bilo neočekivano. Nama tako i odgovara, gužva nije baš poželjna. Ali mi svaki put bude upitnik u glavi gdje su sti ti ljudi s djecom vikendima? Vjerojatno bi trebala koji put proći kojim šoping centrom pa bi jih pronašla ;-).
Put počinje sa starom pilanom (tu
bi mogla biti neka tabla sa opisom što vidimo, nema je) i oznakom – Panov put.
Cijelim putem se potežu zanimljivosti za
klince – Medina marimba, Puhova zvona,...
Ali ipak je od svega je najljepša i
najzanimljivija priroda. Blato, voda, kamenčiči, životinje – ima li išta
lijepše i zanimljivije za djecu? Naši su se odmah prozvali Šumske nindje i
nastavili u tom duhu do kraja ;-). Cijelim putem vas prate i poučne table, gdje
su lijepi opisi rastlina koja nas okružuju, pa mogu djeca nešto i naučiti..
Nakon
što predjete mostiće, galerije i puteljke vas na kraju dočeka maleno jezerce –
izvor riječice Kamačnik. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu
voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala pa izgleda kao maleno
čarobno jezero u šumi.
Nama je cijeli put ( sa povratkom) uzeo 2,5 sata laganog
hoda. Sa stalnim stajanjima, kako to s klincima već bude.
Kamačnik je ideja za divan jednodnevni izlet, a mozete
napraviti i vikend pobjeg iz grada u pridodu Gorskog Kotara pa spojiti šetnju
Kamačnikom, jezero Čogalj i još koju prirodnu ljepotu u blizini.
Nema komentara:
Objavi komentar