Kratki Rimski city break ili O dolce far niente!

Zove me muž jedan dan i kaze: moram poslovno u Rim, idete samnom? Nikada nije bilo tesko  zabu natjerati žabu u vodu, razmišljanje nije bilo potrebno – naravno da idemo!  Bilo nam je to ujedno i prvo putovanje s nasim novim clanom obitelji - mopsicom Gretom.

Krenuli smo rano ujutro, autocestom pravac do Rima. Stajanje tu i tamo za piš pauzu i marendu. Nakon sati voznje stigli smo u Rim koji nas je očarao na prvu.

 

 Ja Rim obozavam, to je jedan od gradova u koji sam došla i  odmah osjetila da bi tamo mogla ostati. Za uvijek. Rijetki su takvi gradovi, pogotovo veliki, jer sam u srcu djevojka sa sela, pa uvijek preferiram  selo.  Ali Rim...  Grad iz filmova. Obozavam njegovu povijest koja izviruje na svakom koraku, njegov kaos u prometu, njegove ljude... Njegovu ljetnu zegu i pune ulice. Standove i fontane. Uske ulicice i siroke aleje.  Rim je grad koji voliš ili ne voliš.

Nakon dolaska u Rim prvo sto smo trebali je napuniti zeludce jer - kad si gladan nisi svoj! Nasli smo malenu simpaticnu gostionicu u jednom ne previse fancy kvartu, bas po nasem gustu. U njoj lokalni ljudi, znaci da je dobro. I jeftino. I bilo je. Najeli smo se svi, cak i pas ( u Itaiji su psi svudje dobrodosli, za razliku od nasih krajeva).  Slijedi pronalazak hotela koji smo ovoga puta birali po principu ako mogu kućni ljubimci onda uzimamo;  usput smo iz auta razgledali pola Rima.  U hotelu smo kratko odmorili (ne predugo jer Rim je ogroman a vremena malo), sjeli u auto i u centar. Uf, vožnja autom po Rimu je kao vožna po adrenalinskom parku za automobile. Trake ne postoje, prestrojavaš se kako ti paše, zeleno, žuto i crveno svijetlo na semaforu ne znaće ništa. Kao da jih nema.  Kružni tokovi ogromni, ako se uvališ u jednog je kao da si ušao u ogromni vrtuljak iz kojeg izlaza nema... ali ono što je meni jako fascinantno je to  da se u svom tom neredu  ipak osjeti neki red koji nama strancima nije baš jasan ali nakon par dana takve vožnje postaneš pravi vozač Rimljanin.  ;-)

Ovoga puta nismo tražili dječje atrakcije, nije bilo vremena, osredotočili smo se na glavne gradske znamenitosti :

neizbježni Koloseum (na našu veliku žalost je bio ZATVOREN!, ali tuga nije dugo trajala ipak smo mi vidjeli naš u Puli );

  
Cirkus Maximus;

  
Forum Romanum;

Fontana di Trevi;

Konstantinov slavoluk (pokraj njega se stvarno osječaš maleno);

  
Panteon;

  
znamenite Španjolske stube na istoimenom trgu;

  
Rimske pjace -  Piazza del popolo i u blizini Via del Corso – glavna šoping ulica u Rimu,  Piazza Navona, Piazza Venezia,;

  
most Sant Angelo preko rijeke Tibere,;

Trajanov stup,... 

Na svim tim mjestima se baš osjeti dah davne prošlosti, cijeli  grad odiše sa karizmom prošlosti.

Rim je velik grad ali sve glavne znamenitosti su više ili manje dostupne pješice i  za posjet Rimu je najbolje odvojiti dva dana, aman taman.  Nakon napornog razgledavanja sjeli smo u mali sladki restorancic na obrežju rijeke Tibere, padao je mrak, romatika samo takva.... Čak su i djeca uživala u romatičnom pogledu na Rim u polumraku.

Kasno smo se vratili u hotel, ne trebam posebno naglasiti da smo odmah pozaspali, noge su nas ubijale od cijelodnevnog hodanja.

Ujutro, rano buđenje, ipak je sada s nama Greta koja zahtjeva rano izvođenje na plano! Uf, to je palo na mene. Ali, uvijek je tu jedan ali, naša pasica je jako razmažena, ona svoje obavlja samo na travu. A trave oko hotela ni za uzorak. Nakon polasatnog traženja i hodanja u 6 ujutro smo pronašle komadić koji je gospođici savršeno odgovarao!  Našle smo park s panoramskim pogledom na Rim, koji se tek budi, predivno, tako da je moja ljutnja na nju brzo nestala.

Greta

Povratak u hotel i buđenje ostatka ekipe, dorućak u hotelu i via Roma. Plan nam je bio još jedan đir po centru, ogled znamenitosti koje smo dan ranije propustili te posjet mise kod našeg Pape Franceska. Baš u vrijeme našeg posjeta Rimu tamo se je događao Harley moto susret, pa je jutarnja papina misa bila namijenjena njima, bajkerima iz cijeloga svijeta, od motora pape vidio nisi J. Kako inaće nismo vjerni i ne odlazimo na mise ovo je našoj djeci bila prva misa u životu i to odmah u sridu – kod Pape.  

Na misi kod Pape!

 Nakon mise đir po gradu i na ručak jer nakon ručka slijedi – more i plaža. Da, da, i Rim ima svoje ljetovište na moru, kilometri pješčanih plaža. I Harley susret sa raznoraznim motorima i pratećim programom.  Cijeli taj šušur nam je bio jako zanimljiv ali nas je i jako umorio, oko 10 navećer smo se jedva dovukli do hotela i u krpe.

Jutro i vrijeme za odlazak kući, mah, mah Rim, vidimo se opet uskoro!!!

ps: Fotke jesu kakve jesu, jer ovoga puta su dežurni fotografi bili - djeca! brrr...