četvrtak, 16. veljače 2017.

Amsterdam, Adam! Ima tona nema slike...

Muž i ja. Sami. 5 DANA!!!

Kad ti tako uleti 5 slobodnih dana, bez ijednog djeteta što ti drugo preostane nego bukirati prvi let koji ti padne pod prste i pravac na put. Odletjeli smo u Amsterdam. Odmarati od djece. Šetati. Hodati.. Biciklirati. Dobro jesti (i piti).

PutoKlinci su u to vrijeme uživali još više od nas, u planinama, na logorovanju, sa izviđačima (jesam vam već rekla da su izviđači zakon,, pa ako još niste isprobali svakako dajte).

Kad ideš na put bez djece misliš da će sve proći lagano. Nema frke strke, nema piški mi se, kaki mi se, mama gladan, mama žedan, mama, mama, mammaaa... E, pa nije baš tako, pogotovo kad ideš na put s mojim mužem! Akcija od početka. A on i ja smo dobitna kombinacija za probleme (i onda se čudimo na koga su naša djeca ;-)). Njega su skoro zadržali u Frankfurtu jer - zamislite -  u torbi krijumčari eksploziv! Ja sam se skoro upišala od smijeha kad je stigao specijalac s mitraljezom da malo detaljnije istraži tu torbu. Ajd, nakon nekog vremena mi više nije bilo smiješno jer moramo uloviti let za Amsterdam a njega ne puštaju. I onda čovjek nema biometrijsku putovnicu, negu onu prastaru, pa mora još u podugački red za provjeru dokumenata. A nama se jako jako žuri. Balkanac ne bi bio balkanac da se ne snađe pa je gospodin otišao sa svojom prastarom putovnicom  na ulaz za biometrijske.  Zablokirao jim je cijeli sustav, ali je prošao. I ulovili smo let. U avion smo utrčali u ZADNJI tren. Sjeli smo, duboko udahnuli i uživancija može da počne!

U A dam smo stigli kasno. Taman za spavanje. Da se dobro pripremimo za sutra.

Iduće jutro nas je oko 9 probudio MRAK. AAA. Nikako se izvući iz kreveta. Pa vani je mrak. I magla. I ružno. A možda i hladno :-0. A mi navikli na sunce u 7 ujutro! Balkanci s mora.
Nekako smo se dovukli do doručka (sve pohvale, ODLIČAN doručak) koji nam je vratio snage za borbu sa sivilom koji je vladao vani.

Ime Amsterdam se dobije kad spojiš  ime rijeke koja teče kroz grad (Amstel) i glavni trgkoji se zove Dam. Je jedini grad na svijetu koji leži ispod nivoa mora.

Meni se Amsterdam sviđa. Jako. Sviđaju mi se krivudave kuće. Uz krivudave kuće naravno ide i priča o njima. Ide nekako ovako - u davna vremena, dok je voda u Amsterdamu bila nepitka (nije ni sada puno bolja) su svi pili pivo. I onda gradili kuće. A svi znamo što alkohol napravi mozgu ;-). Pa su kuće ispale krive. Off topic-to me podsjetilo na našu kuću, koju smo kupili da je renoviramo i skužili da je sve krivo. Eto, barem smo po tome u Europi :-). Ali ja mislim da su malo krive i zbog mekanog terena na kojem su građene. Ipak je to močvara.

Sviđaju mi se bicikle na cesti, Bicikle svugdje. To mi fali u Rijeci. Odrasla sam tamo gdje je bicikla prijevozno sredstvo od  točke a do točke b. Pa sam u Amsterdamu proživljavala ponovno djetinjstvo i mladost. Biciklista je car. Imaš svoju traku, svoj semafor, Auto, pješak i svi ostali su građani drugog reda. Ako imaš biciklu si car. Pa smo posudili bicikle. Crvene. Da se osjećamo carski! Još da smo uzeli ONU STVAR iz coffee shopa gdje bi nam bio kraj ;-)

Crveni bike u sivom Amsterdamu

Sviđaju mi se prozori bez zavjesa. I uz to ide priča. Prozori bez zavjesa i zastora dolaze iz vjerovanja da vjernici nemaju što skrivati od Boga. Ali i oko tih zavjesa imam ja svoju priču - mislim da je više ono zbog koje svi na Balkanu vješamo zavjese - da nam susjedi ne vire u kuću. Pa onda drugi dan zna cijelo selo što smo jeli, pili, radili, učinili dan ranije ;-). Tog virenja u Amsterdamu nema. Jer tamo svako vodi svoja posla. Nema zavirivanja u tuđe kuće. I tuđe života. Da Nizozemci žive na Balkanu, bome bi i oni bi vješali zavjese pa štogod Bog o tome mislio.

Sviđa mi se taj venecijanski duh sjevera, svi ti kanali ( u Amsterdamu postoji oko 100km kanala) , brodice, kuće na rijeci, mostići (ima jih preko 1500 u cijelom Amsterdamu!),...

Sviđa mi se ta neka šarmantna neozbiljnost, jednostavnost. Sve je jednostavno. I multikulturalno. I liberalno. Grad za poželjeti. Kažu da u njemu živi 175 različitih nacija! Mogu reći samo - VAU!

Ma, sviđa mi se sve, osim vremena. Klima nije po mom guštu. I točka. Zato još uvijek radije biram Hrvatsku.:-)

Prvi dan smo iskoristi za šetnju gradom. Prošli smo sve glavne znamenitosti, trg Dam ( glavni trg, onaj iz imena grada), trg Laidesplein (centar nočnog života), Rembrandtov trg, kanale, crvenu četvrt (svi znamo što to je, nije baš za djecu ;-)), četvrt Jordaan ( boemski dio grada), tržnicu Alberta Cuypa, most Magere, tržnicu cvijeća,... Iduća dva dana smo ostavili za ture muzejima, vožnju kanalima, bicikliranje, uživanje u gradu...

Kako Amsterdam nije velik, u 3 dana ga možete istražiti u potpunosti. Mi smo obišli  Rijks muzej ( pripremite pola dana za to, ulaznice kupite unaprijed), Muzej erotike, Vondelpark, plovili smo kanalima, prepedalirali pola grada,....

Uživali smo u svakom trenu našeg putovanja bez djece ali ipak smo nakon svega odlučili da se vračamo s njima. Uskoro. Amsterdam im može toliko toga ponuditi da bi šteta ne odvesti ih. Imamo i plan što sve moraju vidjeti. Jer u životu je uvijek potrebno imati barem jedan plan putovanja. ;-).

- Muzej Ane Frank ( strašna gužva, karte svakako kupite unaprijed i budite tamo što ranije)

- Muzej mačaka ( iako to nije baš sve poznato Amsterdam obožava  mačke , a MI volimo mačke )

- Nemo znanstveni centar ( must see s klincima, mi smo bili u sličnom u Budimpešti, zakon)

- Botanički vrt

- Zoološki vrt

- The Amsterdam Dungeon

- Zaanse Schans (tradicionalno selo pokraj Amsterdama s mlinovima, tulipanima i klompama ;-))

- polja tulipana

I  nakon svega obavezno vožnja biciklima kroz prekrasan Vondelpark. I cijelim Amsterdamom. Doživljaj sam po sebi.

5 dana nam je brzo prošlo. Čekao nas je još put prema domu i grljenje naših PutoKlinaca - nakon 5 dana se ih pošteno poželiš. ;-)

Ah, da, još sam vam dužna objašnjenja naslova - ima tona nema slike ;-). Naš najmanji PutoKlinac se je uspio dočepati fotoaparata i izbrisati sve fotografije na njemu. Sve što je ostalo je par fotografija  s mobitela. Eto, tako je to kad ne uzmeš klince na put, nego ih ostaviš kući ( osveta samo takva).

A kako smo bili u Amsterdamu, koji je poznat i kao grad grafita završit ću sa jednim kojeg sam vidjela tamo i možda je baš prigodan za ovu našu foto situaciju : Memories are souvenirs too ;-), tako da skupljajte - te suvenire, zajedno sa svojom djecom i nemojte se ljutiti na njih ako vam tu i tamo koju fotku i obrišu. ;-) Uspomene ostaju.

Jedna ukradena s neta ;-)



srijeda, 8. veljače 2017.

Nedjeljni izlet

Svi kažu putovanja su skupa. Izleti su skupi. Pa kako vi sve to? Stalno ste negdje... Još i njih troje. KAKO? Slažem se, neke stvari koštaju. A neke ne. I te koje ne koštaju, ili barem ne koštaju puno, treba iskoristiti do maksimuma. Jedna od tih stvari je priroda. Ako nečega, onda prirode ovdje na Balkanu još uvijek imamo. Besplatna, a divna.
Vrh 
Nedjelja ujutro kod nas doma. Hoće kiša, neće kiša. Klinci još spavaju a ja već mislim gdje ćemo danas. Nemamo nikakav plan a doma baš i ne bi kaučarili..Ne bi išli ni daleko. Baš sam zahtjevna... Ali i mogu biti zahtjevna jer imamo divnu geografsku legu, pet minuta do mora, pet minuta do gora. Pa uvijek možemo birati. I danas je odluka pala na gorje.  Ajmo djeco, iz Bakra na Svib.
Ja vjerujem da većina ljudi iz Rijeke i okolice ni ne zna za brdo Svib koje se nalazi iznad Bakarskog zaljeva i koje je super za učenje prvih planinarskih koraka.


 Put je lijepo markiran pa se ne možete izgubiti ni da ste totalni antiplaninari. Neću vam detaljno opisivati sam put, toga ima na netu puno. recimo ovdje. Reći ću samo da je put zanimljiv, ima tu bunkera, željezničke pruge, lovačke čeke (treba mrvicu skrenuti s puta), farme i ako pogodite lijep dan prekrasnih vidika. Ako krenete iz Bakra ili Krasice ćete proći pokraj jednog imanja, vlastnik  se zove Josip i drži pravu malo farmu na Gornjoj Krasici iza velike trafo stanice. Na imanju drži koze, orjaške kuniće, svakakve koke ( i takve koje nose zelena jaja ), životinja ko u prići, raj za djecu! Josipa i njegove Crvene stine možete pronaći i na Facebooku. Svakako preporučujem da ga nazovete prije posjete jer on i njegova obitelj žive u blizini i nisu uvijek prisutni na farmi. ;-)
Josipove koze


Farma, fotku sam ukrala Jospiu ;-)

Kad sam ideju iznjela ostatku obitelji, pogotovo onima koji su još uvijek ljenčarili u krevetu - čitaj djeca, se je na prvo (naravno) čulo samo negodovanje - ja neću, ostat ću doma i pospremiti sobu, napisat zadaću, bla, blab bla...Ali ja na te njihove fore ne padam, pa ne bi trebali ni vi pogotovo ako želite djecu naučiti kako (za)voliti prirodu i kretanje u njoj. Zimi i ljeti. Ipak su to djeca pa ih treba malo i pogurati. Znate kako je rekao Robert Fulghum:" Ne brinite se ako vas djeca ne slušaju, brinite se zato što vas uvijek gledaju." Djeca uživaju u prirodi i kretanju, a mi smo ti koji im moramo to iskustvo omogućiti. Od malih nogu. I dati primjer.



A sada dio oko cijene tog našeg poludnevnog izleta.  Nas je naš izlet došao okruglih nula kuna. Ako uzmete sendviče i sok će vas doći par kuna. A uspomena i doživljaja imamo za pun koš :-). Tako da, nije sve preskupo. Samo se treba malo organizirati i okrenuti oko sebe. I izaći iz kuće. Jer ruku na srce, djeci ne trebaju duga, skupa putovanja da bi bila sretna. Oni su sretni i na susjednom brdu ili na krčkoj plaži.

Ali kako slike govore više od tisuću riječi ću sada prestati pametovati i radije zalijepiti koju fotografiju ;-).
Na putu

Bunker 
Tip and trick za planinarenje s klincima:

- kupite jim kompas,najeftniji koji pronađete
- kupite jim dalekozor, isto neki jeftin
- uzmite jim najobičniji konop, moji to obožavaju, čuda rade s tim konopom po putu (lukove,   prepreke, zamke,..)
- mali nožić (oprezno s njim, uz vašu pomoć na početku!!)
- i nemojte ih požurivati, niste na trekingu, oni imaju svoj ritam koji je malo sporiji :-). Nemate vi pojma što sve treba pogledati u prirodi, prevrnuti svaki kamenčić, podignuti svaki štap, i pomaziti svaku životinju ;-).
Sve to zajedno s klincima upakirajte u ruksakić, još koji sendvič, čokoladicu i bocu vode i mali planinar je spreman. Mi dosta opreme za djecu kupimo u Dechatlonu, pogotovo te sitnice, nisu skupe a posluže!
Otonova radionica izrade lukova ;-)



Na putu smo na žalost naletjeli i na hrpu smeća ali nakon naše obavjesti su se oglasili iz TZ Bakar i obećali da će to smeće ukloniti. Mi smo iskoristili priliku i održali djeci sat ekologije. Doduše, ako sam iskrena, klinci, pogotovo najmanji, su oduševljeni smećem jer tu ima svega. Pa bi oni sve nosili doma i ne mogu se načuditi zašto bi to netko bacio. A pogotovo u prirodu!

Uživajte u prirodi i druženju s djecom!



PutoKlinci


srijeda, 1. veljače 2017.

5 dana na snijegu

Jedna mama. Njih troje. PutoKlinci. Skijanje? Misija nemoguće? I ja sam tako mislila. Dok nisam otišla. I iznenadila se. Uživali smo kao prasci ;-). Svi, a najviše ja!

Nigdje nikoga!


Sjedim u dnevnom boravku hotela. Klince zabavlja super animatorica. Ispred mene kava, do mene knjižnica sa oko 1000 naslova! To se zove odmor. Zakon kad ti netko kuha, posprema, čisti, grije... i ti dođeš na gotovo J U hotelu wellness, jakuzi, vanjski bazen, sauna,... Kad poželiš na skije onda samo skok iz papuča u pancerice i već skijaš. A klince vidiš samo na doručku, ručku i večeri. I tokom dana ako se baš sretnete na stazi ;-). Koja je poluprazna. Vas zanima gdje smo?



Golte. Maleno skijalište (uvijek preferiramo manja nerazvikana skijališta, pogotovo u visokoj sezoni) u Gornjoj  Savinjskoj dolini u Sloveniji ( nama prilika da klinci još malo usavrše slovenski). Na 1400mnv. Iznad oblaka. Gužve nema (prošao tjedan Hrvata ;-)) hrana odlična, sobe obiteljske...  Gore sunce, dole magla. Da bi čovjek skočio u nju. Izgleda kao more. Staze odlične. Ima ih za svih uzrasta. Skijalište nije uzalud odabrano za Naj skijalište u Sloveniji zadnjih par godina. Do hotela vozi gondola. Za one koji se boje visine tu je i cesta ;-). Razgledi oko nas – magični.






Jedino što nam kvari idilu je naš travelschooling ali – što se more se mora. I nije nam teško (barem ne meni, njima je). Jest da prolazimo sve nijanse školovanja, pogotovo sa najmlađim koji bi samo skijao i skijao i opet skijao...Pa bi nakon toga išao u fitness. Pa bi...Sve, samo ne radio zadaće.
Škola na putu


U hotelu postoji i ski škola pa ako niste baš vični skijanju mogu vam pomoći.  Hrana odlična. Ako više volite apartmane i oni su u blizini. Možete se smjestiti i u dolini pa svaki dan dolaziti na skijalište. To je opcija ako želite više sadržaja J.


Djeca su se nauživala, na -12 od jutra do mraka
su dobila svoje cjepivo protiv gripe i ostalih boleština, slikali su se sa facom hrvatskog skijanja - Ivicom, zalijepili jezik na ledenu žičaru (jer to se mora isprobati, mama sigurno laže), jedva se odlijepili - otišlo i pola jezika...
Njihov frend Ivica 


Pet dana je prošlo prebrzo. Ostali bi još ali obaveze zovu.  Neću više duljiti jer znate ono – slika govori tisuću riječi.







ponedjeljak, 16. siječnja 2017.

Naša zimska zapadna Sicilija!


Naš siječanjski put na Sicilju počeo je još u studenom kada sam pronašla dosta povoljne avio karte za nas 5 (ima nas ko Rusa pa možeš na kartama lako i bankrotirati :-/) Letjeli smo iz Trevisa u Palermo, Ryanairom. Kod nas je u to vrijeme prevladavala polarna hladnoća, a tamo nas je dočekalo (za nas) toplih 10 stupnjeva. Uzeli smo rent-a-car, jer smo planirali road trip po zapadnom dijelu Sicilije. Auto ukrcan, klinci spremni i avantura počinje. ☺
Avantura!

Naša putovanja nisu baš odmori. Tako misli moj muž. Ja mislim da jesu jer klasično odmarati možemo i doma. I to najljepše i najbolje. Putovanje se ne zove put-ovanje bezveze, to je zato da guzica vidi puta! I za Siciliju smo imali ambiciozan plan. U 7 dana proći zapadnu Siciliju. I uspjeli smo. Ali što je najbolje, uspjeli smo nešto i odmoriti. Noge su trpjele, mozak je odmarao. Jednostavno se je prebacio u slow motion mode! I tamo i ostao svih sedam dana.

Sicilija. Jug Italije. Lijep. Pun povijesti i pješčanih plaža. Malo kiše, malo sunca, povjetarca. Malo svega. Kako bi Vakula rekao - promjenljivo.

Kad netko kaže Sicilija svima nama prvo padne na pamet mafija i kultni filmovi o Kumu (da,da, posjetili smo i Corleone, jest da klinci pojma nisu imali zašto ali mi smo znali zašto - zato ;-)).
Ali o mafiji na Siciliji ni duha ni sluha (osim naše male mafije ;-)). Sicilijanci su neusiljeno ljubazni, takvi su po prirodi. U svemu će ti pomoći, jednog ružnog pogleda nismo doživjeli u tjedan dana, što je popriličan pozitivan šok nakon što dođeš iz Hrvatske gdje ti i na semaforu trube ako ne kreneš iste sekunde kad se upali zeleno ( ili po mogućnosti još i ranije).
Trapani

Ceste su jim koma, ne znam kako to izgleda ljeti, kad je poveća gužva, sada je bilo pristojno jer je promet bio dosta rijedak (imala sam osjećaj da smo jedini turisti na cijelom otoku). Sicilijanci su jako smireni vozači, ne trube, ne gnjave, nema tu ni crta, ni semafora, ima ponešto kružnih tokova, nikada ne znaš koliko traka ide u jednom smjeru ali sve se dogovori. Bez nervoze.


Život jim stane između 14 i 19 sati, na ulici nema, kako bi se reklo, ni pasa. Dućani, restorani, kafići sve zatvori svoja vrata i uvuče se u svoje kuće. Imali smo ozbiljnih problema prvi dan, jer smo u 15 sati tražili pizzeriu. Nema. Niente, sve chiuso. Onda smo se uljuljali u njihov ritam i ručak premjestili na 7 navečer. Hrana odlična. Jeli smo svašta. Od neizostavnih arancina ( kuglice od riže u kojima se nalazi nadjev (mesni, sirni, povrće), uvaljano u mrvicama i prženo), do poznatih pašta i pizza te deserata - cassata siciliana, cannoli... Sve je bilo odlično. Ajde, najmanji se je držao pizze i krumpirića ;-). Kava je njemsi!. Vino nismo konzumirali ali kažu da je odlično. Muž je degustirao Moretti pivo. U glavnom - gastronomija jim je odlična. Porcije velike. Cijene kao kod nas. Barem van sezone, možda su u sezoni više.


Engleski jim nije jača strana ali uz pomoć mahanja se možete sasvim pristojno sporazumjeti. Ulaznice su povoljne, za djecu do 18g je više ili manje sve besplatno. Smještaja ima, jedino ako idete u hladnijem periodu vam je bolje birati hotele jer su apartmani negrijani, pa smo malo muku mučili s time (a ja zimogrozna, brrrr). Sicilijanci su nam rekli da je ovo jedna najhladnijih zima, da je obično toplije.Po danu su temperature bile ugodne, dizale su se i do 18 stupnjeva, jedino što često puše ali nama, koji smo naviknuti na riječku buru to nije predstavljalo nikakav problem. Mali povjetarac.

Sicilija je poznata po keramici i to se osjeti na svakom koraku. Svugdje oko nas - pločice. Ručno oslikane. Predivne (sve bi nosila kući, da smo bili autom bi ga vjerojatno i nakrcala, ovako sam bila jako ograničena :-(!)

No, jug Italije nije baš poznat po čistoći, smeća stvarno ima svugdje. U gradovima smeće doslovce pada s neba ;-)) Pogotovo Palermo, nije baš grad u kojem se poželiš nastaniti.
Smeće


Klincima je bila zanimljiva arhitektura, kako nema snijega nema ni krovova. Umjesto krova terasa i velika bačva za toplu vodu. I sve je žuto. Plaže divne, pješčane... dječje. Meni je bilo pijeska preko glave. Ima ga svugdje. Na ljetovanje ovdje neću ma koliko to klinci željeli. Ali ako volite pijesak - Sicilija je pravo odredište za vas. Ali hlada nema...

Što smo sve posjetili? Nakon slijetanja smo se uputili prema jugu - Trapani, gdje smo se smjestili prvu noć.

Trapani su glavna ribarska luka na otoku. Grad Trapani je ujedno i najčešća polazna točka za izlete na Egadske otoke ( Favignana, Levanzo, Marettimo), koje smo mi ovoga puta propustili zbog manjka vremena (i ruku na srce, nije bila baš sezona za posjetu otocima). U šetnji gradom smo si pogledali Ligny Tower ( u njemu se nalazi Gradski muzej), Castello di Terra, crkvu Madonna di Trapani i poznatu tržnicu ribe.

Uz more se nalazi i lijepa šetnica s kojom dolazite do gore spomenutih Castella di Terra i Ligny Towera.

Drugo jutro smo se uputili prema povjesnom gradiću Erice. Nalazi se 750 metara iznad mora i legenda kaže da su ga osnovali Trojanci i da je tu živio Kiklop.

Erice

Duomo


 Do njega se može uspinjačom, koja zimi ne radi pa smo mi upotrijebili auto. Mogli smo i noge ;-).  Erice su prekrasan gradić na brdu, bogate prošlosti, lijepog vrta i slikovitih pogleda. U današnje vrijeme je poznat po ručno rađenim tepisima od šarenih krpa - frazzate.










Taj dan smo posjetili i Segestu, starodavno elamitsko mjesto gdje se nalazi dorski hram a pogled na njega je najljepši sa susjednog brdašca na kojem ćete pronaći stari amfiteatar.
Amfiteatar

Do amfiteatra se možete popeti pješice ( kao mi) ili uzmete bus vožnju ( 3e po osobi, povratna karta). Penjanje traje nekih 20-aka minuta, ljeti uzmite vodu jer hlada nema.
Segestin hram

Nakon Segeste smo postali malo gladni pa smo se uputili prema plaži San Vito lo Capo. To je ogromna plaža s bijelim prekrasnim pijeskom i kristalno plavim morem, u obliku polumjeseca. Raj za djecu. Ali nije raj za gladne putnike zimi jer  - ništa ne radi. Hvala nekom na nebu da smo u autu imali nešto hrane da smo malo pomezili.
Plaža!

Nakon igre na plaži moramo dalje. Čeka nas put do Masale gdje smo  preživjeli iduće dvije noći. Usput smo posjetili još i Nubiu gdje se nalazi Muzej solinarstva.

Dio izmedju grada Trapani i Marsale je najpoznatiji po solinama. Soline na tom području su posebne po tome da za svoje djelovanje iskorištavaju vjetar. Ako se nađete blizu svakako otiđite do muzeja, nas je baš oduševio. Saznali smo i to, da se oko Nubie nalaze jata flaminga, koji svoju rozastu boju perja duguju baš ovdašnjim solinama jer kod njih stvarno vrijedi ono - ono si što jedeš jer je njihova boja uzrokovana upravo hranom.

Naime, hrane se algama, račićima i drugim beskralježnjacima koji u sebi sadržavaju ružičasti pigment i kojih ima u izobilju na solinama. Mi smo ih na oduševljenje klinaca uspjeli pronaći.

 Specifičnost ovih solina je i to, da sol na kraju pokriju sa terracottom i onda tako stoji 10 mjeseci da se osuši. Nakon sušenja se melje uz pomoć mlinova i šalje dalje u prodaju.

V Masali smo bili smješteni kod simpatičnih Vita i Cezara. Cezare je pas, njemački ovčar, kojeg su klinci odmah prigrlili.

Vito ima i ogroman vrt koji je bio krcat naranča, mandarinama i limunima. Na Siciliji agrumi rastu svugdje, po vrtovima, po ulicama, svugdje. Na naše veselje. Vito nam je preporučio i pizzeriu u gradu Masala, pizza je bila odlična ( a kakva bi bila, u Italiji smo ;-)).
Vrt

Iduće jutro smo nakon doručka napravili plan - Cave di Cusa, Selinunte i za kraj plaža ispod Eraclee Minoe (zvući baš ono - rimskogrčki). I krenuli, Dan je bio prekrasan pa su i klinci bili prekrasni :-).

Rocce di Cusa je lokacija gdje se nalazi starodavni kamenolom iz kojeg su stari Grci eksploatirali kamen za gradnju hramova i ostalih građevina u obližnjem Selinunte-u.  PutoKlinci su to nazvali Tvornica stupova.☺

Sam kamenolom i lokacija su jako fora i može se iskoristiti i za piknik. Naokolo leže veliki kameni bubnjevi (tako su jih nazvali putoKlinci ;-)) koji još uvijek čekaju transport do 10 kilometra odaljenog Selinunte-a.

Ako smo si pogledali kamenolom onda je red da idemo i do mjesta gdje su se ti bubnjevi koristili. Mjesto se zove Selinunte (jedna ulaznica za dvije lokacije) i nalazi se oko 10 km zračne linije od kamenoloma.

Antički grad Selinunte je bio u davna vremena jedan od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu. Danas su od njega ostale samo ruševine. U njegovo najbolje vrijeme se je tu nalazilo 5 hramova, danas je očuvan (obnovljen) samo jedan, Herin hram.I akropola, naravno. Grčki grad ne bi bio grčki bez akropole na brdu ;-). I 100.000 ljudi koji su u to vrijeme obitavali u njemu. Poprilično impozantna brojka.

 Klinci su uživali u suncu, penjanju na prastare ruševine, sakrivanju u tunelima, rupama i oko hramova.
Eraclea Minoa nije samo plaža, tu se nalaze još jedne grčke iskopanine. Ove smo preskočili, hramovi, akropole i slične grčke stvari su nam izlazile već na uši. Naš fokus je bio na ogromnoj pješčanoj plaži ispod Eraclee Minoe. Prošli smo ju uzduž i po preko, pretegli nožice i nadisali se svježeg morskog zraka.

Nakon napornog dana je vrijeme za ručak - večeru. Ovoga puta smo slušali gospodina Lonely Planeta i otišli u Trattoriu Garibaldi. Nije nas iznevjerio, Garibaldi je zakon! Tako misle i sicilijanci pa u svakom gradu postoji barem Garibaldijeva ulica, ako ne i više njih ;-). Garibaldi se je godine 1860 sa svojom vojskom iskrcao baš ovdje - u Marsali, pa su tako jedna ulazna vrata dobila ime po njem. A odmah do tih velikih vrata se smjestila i naša Trattoria.
Garibaldijeva vrata

Nakon obilne i dobre večere smo bili samo još za odlazak u krevet i slatko spavanje.

Iduće jutro smo krenuli malo polakše, treba nam malo i odmora. Tek poslijepodne smo se uputili prema Marsali, gdje smo više odmarali nego razgledavali. Dan je bio prekrasan, topao, sunčan, bez vjetra. Baš dan za plažu, što smo i iskoristili. Nauživali smo se sunca i napunili baterije za idućih par dana.

Kako po Garminu taj dan nismo dosta prohodali (,-)) smo se navečer uputili još do Manzare del Valo na kavu i sladoled.


Prošetali smo kroz Cashbah četvrt gdje pretežito žive migranti iz Tunizije pa ima dosta arapskog štiha.

Iduće jutro smo mahnuli Vitu i Cezaru te krenuli u daljnje avanture. Čekao nas je Agrigento. Usput smo se autom popeli i na gradić Caltabellotta, koji se nalazi na 949m nad morem. Kad se jednom popnete do vrha vas dočeka prekrasan panoramski pogled na 21 okolno selo. Tako kažu. Ako lažu, lažem i ja. Najbolji view point za panoramski pogled su ruševine Nomadskog dvorca. Mi se ovdje nismo baš dugo zadržali, temperature su bile znatno niže nego u dolini.

Na putu prema Agrigentu smo se zaustavili još u jednom gradiću - Sciacca. Najpoznatiji je po svom karnevalu na kojem bude poprilično gužvovito.. Slično kao naš Rijećki karneval. Mi maškara vidjeli nismo, nisu još počele.

U Agrigento smo došli taman za ručak-večeru. I spavanje.
Cijelim putem su nas pratile životinje - psi, mačke...Ni ovdje nije bilo ništa drugačije, ujutro me je probudili mačje mijaukanje. I dan je počeo. Gazda nam je donio doručak de lux, kao da nas je 10 odraslih. Kroasana, kolača, nema šta nema... Plan za danas - Valle dei Templi u Agrigentu. I Scala dei Turchi u blizini.

Dolina hramova je bogata arheološka zona u Agrigentu gdje se može preživjeti doslovni cijeli dan. Nalazi se na UNESCO popisu svjetske baštine. Baš ovdje je organizacija pronašla i inspiraciju za svoj logo, na njemu se nalazi Konkordijin hram, najbolje očuvan hram na svijetu.

Njegovom očuvanju je pripomogla i činjenica da je 597g. bio pretvoren u kršćansku crkvu te da je izgrađen na skali ispod koje se nalazi glina koja služi kao tampon zona u potresima. Današnji istraživači misle da su starogrčki inženijeri to znali i da je baš to razlog zašto je taj hram postavljen baš tamo gdje je.
Okolo hrama se nalaze brojne katakombe. PutoKlinci su ovdje opet uživali, u njihovim glavama je to bio jako dobar poligon za trčanje i penjanje!

Za taj dan nam je ostalo vremena taman za Scalo dei Turchi, koja se nalazi dosta blizu. Impresivna bijela skala iznad pješčane ( naravno) plaže. Opet vrijeme za odmor ;-). I skupljanje školjaka po praznoj plaži.

Šesti dan nam je preostalo put preko Corleonea do Palerma. Na putu smo stali još i u Argentu - tu smo si ogledati malene vulkančiće, Vulcanelli di Macalube. Vulkančići su u biti blatno polje ispod kojeg se nalazi prirodni  plin koji uz pomoć tih mini blatnih vulkana izlazi na površinu.

Klincima je sve to bilo jako zanimljivo ali oprez - prije dvije godine je na tom mjestu živo blato progutalo dvoje djece, zato je lokacija zatvorena, pa je ulaz na vlastitu odgovornost. I ponesite gumene čizme, mi smo čistili blato sat vremena. Ali je vrijedilo.


U unutrašnjosti Sicilije nas je dočekalo čak i malo malo snijega! Snijeg na Siciliji, vau!  Tu smo čak i uspijeli počistili naše (pre)blatne cipele.


Do Corleonea, kolijevke mafije, nam je trebalo oko 2 sata, tamo smo stigli aman taman za vrijeme njihove sieste.Jao. A gladni. Opet nas je spasio naš autić i hrana u njemu - čitaj sendviči rulz!
Prošetali smo se gradom, ni bu ni mu od mafije.

U gradiću postoji Muzej mafije i borbe protiv nje ali je u vrijeme našeg posjeta bio zatvoren. Malo smo se ugrijali u lokalnom kafiću, popili odličnu sicilijansku kavu, popričali s konobarom i već smo na putu prema najvećem gradu - Palermu.

 U Palermu smo bili smješteni u samom centru, apartman na 4.katu. S terasom. Koja nam baš i nije koristila jer nas je pričekao pljusak.

Uputili smo se van, da doživimo barem malo Palerma. Noćnog Palerma. Palermo je tipičan grad na jugu Italije, glasan, prljav i smrdljiv. Ali ima neki svoj čar, pogotovo navečer kada ulice okupiraju ljudi, Svugdje se jede, pije, priča,... Naužili smo se frendovske atmosfere, vidjeli glavne atrakcije (čitaj crkve he he), pojeli odličnu večeru u Ferro di Cavalo i punih trbuha slatko zaspali.Jako mi je žao što u Palermu nismo stigli pogledati Catacombe dei Cappuccini i predstavu marioneta, koje su na Siciliji zaštićene kao nematerialna kulturna baština (UNICEF). Ali uvijek postoji drugi puta pa tako i ovdje ;-).


Iduće jutro nas čeka avion i put prema domu. Svega lijepoga je jednom gotova pa je tako završio i naš put po Siciliji, Vratit ćemo se jednom u istraživanje i ostalih dijelova Sicilije!